Nogomet, igra koja pulsira životom na stadionima diljem svijeta, većinom je povezana s muškim svijetom sporta. Međutim, s vremenom ovaj prepoznatljiv sport nije više bio ograničen na spol te je jednako privukao i ženski svijet. Upoznajte Lauru Kučinac, učenicu 3.b razreda, čiji očaravajući talent i strast prema nogometu nisu samo inspirirajući, već i pomiču granice unutar sportskoga svijeta.
Kako si prvi put otkrila svoju strast prema nogometu i što te potaknulo da se počneš baviti ovim sportom?
Svoju strast i interes za nogomet otkrila sam sasvim slučajno. Naime, uvijek sam bila u doticaju s nogometom još od djetinjstva, preko brata, ali nikad nisam niti pomišljala da bih se mogla njime baviti. Jednog dana, spontano sam se dogovorila s prijateljicama da odemo na treningu jedne od njih. Došle smo, sjele na klupu i promatrale kako ona trenira s ostatkom ekipe. Pred kraj treninga, kada su igrali nogomet, trener nas je pozvao da zaigramo s njima iako nismo imale nikakvu opremu. Nakon toga dana, odlučila sam se baviti nogometom.
Koliko dugo se već baviš nogometom i misliš li nastaviti?
Nogometom sam se službeno počela baviti sa svojih trinaest godina i planiram se nastaviti njime baviti.
U kojem klubu treniraš? Treniraju li u njemu miješano djevojke i mladići ili samo djevojke? Ako su miješano, kako se dečki odnose prema djevojkama?
Trenutno treniram u klubu ŽNK Višnjevac, ženski je klub, stoga imam samo ženske suigračice. Naime, trenirala sam ja i s muškima u početku. Odnos djevojčica i dječaka nije bio stavljen na naglasak, nije bilo boljeg ili lošijeg spola u samom sportu. Igralo se jer su svi, djevojčice i dječaci, imali isti interes, a on je igrati nogomet i zabaviti se.
Koje su bile tvoje najveće prepreke ili izazovi kao djevojci koja se bavi nogometom i kako si se nosila s njima?
Najveći izazov kao djevojci koja trenira nogomet bila su tuđa mišljenja i komentari. U prošlom klubu u kojem sam trenirala miješano, bila sam jedna od prvih djevojaka koja je ikad trenirala nogomet u tom klubu. Normalno da je to bilo novo nama i svima ostalima, nešto neuobičajeno. Naravno da i dalje postoje ljudi koji smatraju dječake superiornijima u ovom sportu, no primjećujem da se takva uvjerenja polako smanjuju kako sve više djevojaka ulazi u isti sport.
Kako si izgradila podršku i zajednicu unutar nogometnoga tima? Koliko je važno imati podršku suigrača i trenera?
Poštivanje i podršku izgradiš dolascima na treninge, ulaganjem truda i pokazivanjem koliko ti sam sport znači. Smatram da je podrška najpotrebnija u početku kada niti sam nisi siguran u što se upuštaš, kasnije te prestane zanimati tuđe mišljenje jer znaš da se baviš tim sportom prvenstveno zbog sebe. Podrška trenera i suigrača je isto tako bitna, posebno trenera, budući da on najviše utječe na tvoj sportski napredak. On je taj koji odlučuje o tvojoj poziciji, trenutku ulaska u igru i sastavu u kojem sudjeluješ. Bez njegove podrške, put postaje težak, a neki igrači znaju izgubiti interes i odustati. Važno je imati suigrača kao prijatelja na terenu jer na koncu, nogomet je timski sport kojem nije cilj samo pobjeda i prvo mjesto na tablici, nego druženje i zabava, kao i u svakom drugom timskom sportu. Samo postizanje pobjeda kao krajnji cilj u nogometu bi pretvorilo ovaj sport u obavezu bez mjesta za radost i zabavu.
Što ti najviše znači kao igračici nogometa izvan samih rezultata ili postignuća na terenu?
Ono što mi je važno osim rezultata na terenu su ljudi koji dijele ljubav prema istom sportu. Posebno cijenim ekipu koja je uvijek tu da me sasluša kada situacija postane izazovna, nudeći podršku ne samo u sportskim izazovima, već i u svim ostalim područjima života izvan nogometa.
Kako vidiš razvoj ženskog nogometa? Koje promjene bi voljela vidjeti u budućnosti?
Smatram da će ženski nogomet imati značajan napredak u budućnosti jer se sve više djevojaka odlučuje za taj sport. Tribine utakmica ženskog nogometa nisu više toliko prazne i smatram da će u budućnosti biti još popunjenije. Važno je kontinuirano raditi na promicanju jednakosti i pridonošenju pozitivnog okruženja za sve igračice, trenere i navijače ženskog nogometa.
Koji savjet bi dala djevojkama ili mladim ženama koje se žele baviti nogometom, a suočavaju se s preprekama ili sumnjama?
Savjet koji bi dala djevojkama i mladim ženama koje se žele baviti nogometom je da nikada nije kasno početi. Bit će ti nametnuta tuđa mišljenja i dobacivani komentari, ali uvijek se sjeti da nikada ne trebaš ograničavati svoje želje zbog tuđeg mišljenja i trenirati neki “malo više ženski sport”. Početak je uvijek najteži i svatko mora započeti negdje. Svaka osoba ima različitu priču, tako da najgore što možeš učiniti je uspoređivati se s drugima. Ne smatraj sebe onakvom kakvom te drugi smatraju i kakvom oni smatraju da trebaš biti.
Ema Blanda, 3.b
