Mirna Habjanović je bookblogerica, bivša učenica IKG-a, ali i liječnica. Ima 26 godina, radi u struci kao liječnik u hitnoj pomoći, a osim čitanja pokušava se baviti volonterskim radom i kvizovima.

Zašto si baš odabrala IKG i jesi li i u đačkim danima voljela čitati ili je to došlo kasnije?  

Školu sam odabrala najviše zbog utjecaja brata i sestara. Svidjele su mi se njihove priče, a i znala sam da želim studirati te da će mi IKG pružiti odličnu podlogu za fakultet, pripreme za maturu, a i opće znanje. Što se tiče čitanja u đačkim danima, čitala sam koliko sam stigla.

Kako je bilo s lektirama?

S lektirama nisam bila najredovnija, ali sam čitala puno toga sa strane. Ozbiljnije čitanje je došlo kasnije zbog više vremena, izrazito na fakultetu zbog drukčijeg sustava ispita i obaveza.

Kako ti je sinula ideja da osnuješ čitateljski blog, odnosno Facebook i Instagram stranicu?

Ideja mi je došla tokom pandemije. Trebao mi je ispušni ventil, predavanja su se držala online i trebala mi je komunikacija s ljudima. Razmišljala sam s kime bih mogla podijeliti svoja mišljenja o knjigama i shvatila sam kako sam oduvijek voljela pisati, bila sam čak i novinarka u srednjoj školi, i onda sam odlučila da želim početi pisati o knjigama.

Kada si počela s bloganjem jesi li gledala kako to drugi rade ili si išla po svom nahođenju?

U 99% slučajeva sam išla po svom i mislim da mi je to puno doprinijelo blogu jer su ljudi primijetili originalnost. Naravno gledala sam i neke druge blogere i dobivala ideje, ali su same recenzije koje sam pisala bile isključivo moje.

Kao i kod svega najteže je započeti pa nam reci koliko je teško bilo dobiti prvih par stotina pratitelja? Jesi li nekada željela odustati zbog broja pratitelja?

Prvih stotinu pratitelja nikad neću zaboraviti jer sam rekla da ću, ako uopće dođem do stotinu pratitelja, napraviti veliku nagradnu igru. Obećanje sam ispunila, iako se to dogodilo puno brže nego što sam očekivala. Prvih stotinu pratitelja dobila sam svega u 2-3 tjedna i nakon toga je krenula uzlazna putanja. Moram priznati da je bilo faza kada sam htjela odustati, no ne zbog broja pratitelja, već zbog nedostatka povratnih informacija. Imala sam dojam da ljudi više ne čitaju recenzije, da ih više privlače video materijali i tomu slično, a u tom se ne mogu vidjeti, međutim prevladala sam tu krizu i nastavila dalje.

Kao što tvoji pratitelji znaju, imaš suradnje s izdavačkim kućama i spisateljima. Kako si ih postigla?

Moja prva suradnja bila je s jednom našom spisateljicom, Jasnom Šemigom Pintarić. Ona piše ljubavne romane i javila mi se s ponudom da pročitam jedan njen roman u zamjenu za recenziju, a ako ne želim da si mogu zadržati knjigu kao poklon. Općenito pisci imaju tendenciju javiti se blogerima, dok se izdavačkim kućama javljaju sami blogeri. Naravno postoje i iznimke pa se tako urednica Lumena javila meni i to mi je bilo veliko priznanje jer je to jedna od najeminentnijih izdavačkih kuća u Hrvatskoj.

Kako si došla do imena bloga Pax Liber? Ima li veze s učenjem latinskog u školi?

Naravno da ima veze, tražila sam nešto što će biti upečatljivo, kratko i zvučno. Kako je moje ime Mirna tražila sam latinski korijen i došla sam do pax što znači mir i samo sam tomu nadodala liber  jer mi je zvučalo jako.

Vratimo se na lektiru. Rekla si nam da nisi bila najredovitija, no možeš li dati neke savjete za čitanje iste?

Mislim da je važno zadati si neki cilj, općenito s učenjem, ali i s lektirom. Na primjer, ako pročitam 30 stranica lektire koja mi se ne sviđa onda ću pročitati nešto što mi se sviđa ili neki drugi vid nagrade. Meni je to puno pomagalo kod učenja na fakultetu. Što se samog čitanja tiče, rekla bih da je važno voditi bilješke. Znam da se to čini kao nešto dosadno i kao gubljenje vremena, ali je korisno jer se tako pred ispit ili odgovaranje može ponoviti.

Biti liječnik je vrlo zahtjevno, pogotovo u kontekstu slobodnog vremena. Kako uspiješ uskladiti vođenje bloga s poslom?

Jednom riječju, teško. Dok sam radila u obiteljskoj medicini to mi je bilo lakše, a sada radim smjene koje su od 12 sati. Unatoč tome uvijek si u danu nađem vremena za pročitati par stranica. Kad dođem doma s posla najbolji mi je odmor i ispušni ventil čitanje, što je bila i prvotna ideja zbog koje sam osnovala blog.

Spomenula si i da voliš kvizove. Bila si na Potjeri i nedavno joker na Milijunašu. Kako si se odvažila za te odluke?

Što se tiče Potjere to je bila jedna od najnepromišljenijih ideja moga života. Naime, jedne sam noći učila, napravila sam si čaj i  protegnula se razmišljajući što bih pod pauzom mogla raditi. Zanimalo me kako izgleda prijavni kviz za Potjeru i ispunila sam ga, a kasnije sam na to i zaboravila jer je već bilo dva sata ujutro. Nakon desetak dana dobila sam e-poštu, ali sam ju zanemarila jer sam mislila da je nešto za faks. Kasnije me kopkalo što je bilo u e-pošti i stoga sam ju otvorila te sam vidjela da je pošiljatelj potjera@potejrahrt i tako sam bila pozvana prvi put. Drugi sam se naravno put prijavila sa željom za povratak, a ne iz dosade. Ljubav za kvizom mi je u međuvremenu narasla i zbog toga sam se prijavila i treći put. Što se tiče milijunaša zanimljivo je što je osoba kojoj sam bila joker  upravo moj bivši asistent s fakulteta. On je znao da sam bila na Potjeri jer je dva tjedna nakon mene i on išao. Dva mjeseca nakon toga javio mi se i pitao me znam li nekoga tko bi htjeo biti joker, a da voli čitati knjige. U tom trenutku sam htjela predložiti svog oca jer mi se on činio kao savršeni kandidat, ali sam nakon toga pročitala kraj poruke koji je glasio ˝a da je bila moja studentica.˝, s čime je on aludirao da mu upravo ja budem joker zovi.

Moram postaviti i vjerojatno najočekivanije pitanje, koja ti je najdraža knjiga?

Od klasika bih izdvojila Zločin i kaznu. Mislim da ona nosi jednu jako duboku poruku i taj mi je roman ostavio upečatljiv osjećaj. Izdvojila bih i Trojicu u trnju. Možda čudno zvuči jer je to dječji roman, no Pavao Pavličić je stvarno velikan hrvatske književnosti i to je upravo jedan od romana zbog kojeg sam i zavoljela knjige i čitanje. Od suvremene književnosti mi je vrlo drag roman Moja Aljaska koji govori o preživljavanju na Aljasci, a osim toga nosi i vrlo snažnu poruku o  međuljudskim i obiteljskim odnosima.

Kraj ovog intervjua začinit ćemo s jednim posebnim pitanjem. Kojeg bi knjiškog junaka, od svih silnih koje si u knjigama upoznala, htjela imati kao kolegu na poslu?

Uf, ovo je teško pitanje… To bi bio Kurt Walander. To je glavni lik jednog serijala švedskog spisatelja Henninga Mankella koji većinom piše krimi romane. Ono što mi se kod Walangera sviđa je to što je jako požrtvovan. Spreman se izložiti raznim situacijama kako bi pomogao ljudima. Jako je promišljen, domišljat i uvijek stavlja sebe na drugo mjesto, a iznad sebe drži pravdu i dobrobit ljudi. Iako je u serijalu policijski inspektor mislim da su to neke odlike koje krase dobrog čovjeka i dobrog kolegu.

Na poveznicama možete vidjeti neke od Mirninih recenzija:

https://paxliber.com/
https://www.instagram.com/pax_liber/
https://www.facebook.com/paxliber2021/

Ante Habjanović, 2.b