U nastavku pročitajte osvrt na književni susret s Mirom Gavranom našega učenika 2.a razreda Luke Prijića.

Gavranov let kroz kazalište
U svečanoj dvorani Filozofskoga fakulteta najizvođeniji hrvatski dramski pisac Miro Gavran, povodom Dana Matice hrvatske grada Osijeka, održao je 16. studenoga 2020. godine književno-kazališni razgovor s profesorom Ivanom Trojanom. Ujedno je održano i umjetničko čitanje njegove nove drame „Na kavici u podne“, koju su odlično predstavili glumci Nikolina Odobašić i Marijan Josipović. Na početku je profesor Trojan „prošao“ kroz biografiju Mire Gavrana i njegov umjetnički opus. Zatim se Miro prisjetio svojega djetinjstva, utjecaja roditelja i sestre, koji rade u školstvu i koji su bili među prvim čitateljima njegovih novih djela.
Iako je izrazito uspješan, Miro je Gavran ostavio dojam ponizna čovjeka koji je zahvalan na darovima koje mu je podario Stvoritelj te je iskazao sreću što može čitateljima podijeliti sebe, i što nije dio hiperprodukcije. Iz njegove velike zbirke djela posebno je istaknuo dramu „Kreontova Antigona“, kojom je započeo svoju karijeru. Napisao ju je tijekom studiranja, u 3 dana i 3 noći. Ukoliko dublje proučimo Gavranova djela, možemo zamijetiti da je u njima često prisutan metateatar, izvođenje predstave unutar druge predstave, i intertekstualnost, novi knjiženi tekst temelji se na nekom drugom tekstu. Najbolji primjer takvoga djela jest „Kreontova Antigona“ koja se temelji na slavnoj Sofoklovoj Antigoni. Metateatar prisutan je u još nekoliko drama, a Gavran je time htio pokazati određenu zahvalnost i pohvalu, odu u čast kazalištu, ali i glumcima koje smatra najvećim intelektualcima. „Koliko ste puta pročitali svoju najdražu knjigu? Dva ili tri puta? A glumci pročitaju neko djelo po 100 puta. Komadaju ga, istražuju odnose među likova, pokušavaju shvatiti njihovo razmišljanje, osjećaje.“ – istaknuo je Gavran dodavši kako glumci ne moraju biti nužno visoko obrazovani, ali tijekom svoje karijere oni postaju životno inteligentni.
Intertekstualnost možemo uočiti u fantastičnoj Gavranovoj vjerskoj trilogiji, tj. romanima: Judita, Poncije Pilat i Krstitelj, koji se temelje na tekstovima iz Svetoga pisma, ali se u njima dublje analizira odnos likova, njihovi osjećaji i razmišljanja. Za ovaj zadnji Gavran je priznao da je njegov najsloženiji roman.
Susret je završio postavljanjem pitanja na koja je Gavran rado odgovarao.
Miro Gavran zasigurno pripada među najbolje hrvatske, ali i svjetske umjetnike, koji svojim talentom i riječima obilježavaju naše živote i ispisuju povijest kazališta. Velika je čast i sreća živjeti u eri Mire Gavrana i moramo biti zahvali na svakom njegovu romanu, drami i pjesmi koju imamo priliku pročitati. Tijekom predavanja jedna misao me posebno dotaknula: „Svrha svakog od nas jest da iz drugog čovjeka izvučemo ono najbolje.“ Zato, uživajmo u knjigama, u svijetu mašte, umnažajmo dobro u sebi i u drugima.
Luka Prijić, 2.a